KOD ŽELJEZNOG KONJA

KOD ŽELJEZNOG KONJA

Priče umne, sa daha pola,

Skrivaju djelo alkohola.

Solo pasulj, u ovoj noći,

Ustima gladnim može pomoći.

Prljav pod, a zrak vonja,

Znan prizor kod ,, željeznog konja,,.

Konobarica prilazi nama.

U novim borosanama.

Tužnu priču govori šutke;

Tijelo mlade prostitutke.

Putnici, rijetki, skupina mala.

Stalni korisnik noćnih lokala.

Plaćamo piće, plaćaju nama.

Grad usnuli prekriva tama.

Tu smo do jutra, sebi važni,

Krivili građanski moral lažni.

Potvrdu nama, za tanjur pasulja,

Daje valjaroš i stalno mulja...

Kuglica gdje je, samo on zna,

Ko biva hoće lovu da da.

Jutro dolazi, u zadnji čas.

Za nas, čini se, jedini spas.

Koraka teških, sjećam se k'o sad,

Jedva nekako stigosmo u grad.

Buntovna noć je iza nas.

Umornom tijelu, san je spas.

Tako završi naša golgota,

,,Sjajan primjer noćnog života,,.

Aleja

Zavičaj moj pitomi,

Grad na puno rijeka,

U aleji, mirno, rasli su:

Maslina, hrast i smreka.

Tužna vremena nastaše,

Zavlada bolest neka,

Hrast i maslina nestaše,

Ostade samo smreka.

Čudni ljudi im rekoše:

"Ovome nema lijeka

Zajedno rasti ne mogu,

Maslina hrast i smreka".

Daleko negdje u svijetu,

Naviru sjećanja meka.

Hrast i maslina tuguju,

A ovdje tuguje smreka.

Aleksandar Boco Bajić